Branko Istvancic  
Filmski i TV redatelj
 
line decor
  
line decor
 
 
 
 

 
 Album


download hi - res image jpg 118 KB


ALBUM

Hrvatska, 2011/12., boja, DVCAM / Super 8 mm,
dokumentarni film, trajanje 52 min.

redatelj: Branko Ištvančić
scenaristi: Branko Ištvančić i Miroslav Kirin
direktorica fotografije: Bojana Burnać
montažer: Branko Ištvančić
skladatelj glazbe: Dalibor Grubačević
producent: Nenad Puhovski
produkcija: Factum

Film je sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra

U ovom filmu-eseju književnik Miroslav Kirin pokušava rekonstruirati obiteljski album s fotografijama uništenima u ratu, kada je njegova obitelj morala napustiti kuću u okupiranoj Petrinji.


download hi - rs image jpg 158 KB

Film "Album" ima za polazišnu ideju pokušaj protagonista da ponovno uspostavi normalan poslijeratni život tragajući za izgubljenim obiteljskim fotografijama koje su nestale u ratu na prostorima bivše Jugoslavije. U ovom poetskom filmu-eseju, čiji neki dijelovi su rađeni i tehnikom Super 8 mm filmske vrpce, književnik Miroslav Kirin pokušava rekonstruirati obiteljski album s fotografijama uništenim u ratu, kada je njegova obitelj morala napustiti kuću u okupiranoj Petrinji. Nakon rata, njega očekuje neobična "kompenzacija": prilikom povratka, u kući on, umjesto svojih obiteljskih fotografija, nalazi nerazvijeni negativ film sa snimkama nepoznate srpske obitelji koja je živjela u njegovoj kući za vrijeme okupacije. I te fotografije, ironično i potresno, postaju dijelom obiteljskog albuma.

Zagrebdox 2011


download hi - res image jpg 125 KB

Film uzima za protagoniste one koji imaju istu želju - pronaći fotografije da bi im se sudbine na neki čudan način isplele u gotovo identičnu dramu kojom se dotičemo pitanja bivšeg socijalističkog režima, rata u Hrvatskoj i Bosni i današnje situacije, a sve kroz pomalo začudan individualni rakurs izuzetno zanimljivih osoba i životnih putova. Njihov skupni problem na samom kraju mora imati svojevrsne elemente uvida u šire društveno stanje na bivšim prostorima Ex-Jugoslavije, tj. svojevrsne metafore današnjih kompliciranih međuljudskih odnosa (suživot i poravnavanje računa) kao i međudržavnih nesporazuma. Balansiranjem između osobne drame i njenim sadržajnim podizanjem na neki viši nivo ''postupkom uzoraka'' postavljenih u suodnos tako da se njihovim skupnim isčitavanjem kontekstualizira suvremeni trenutak, naš osnovni zadatak je istaknuti koliku važnost fotografije imaju za naše protagoniste te filmski pratiti sve ono kroz što će proći da bi došli do njih ili se definitivno sukobili sa činjenicom da su zauvijek izgubljene.
Branko Ištvančić


download hi - re image jpg 97 KB
 

Knjiga Album nastala je iz želje za katalogiziranjem izgubljenih obiteljskih fotografija i njihovim opisom kao svojevrsnom opiranju zaboravu. U zajedničkim obiteljskim naporima oko njihove rekonstrukcije utvrdio sam da je svatko zapamtio neki drugi detalj, a česti su bili i previdi naizgled očitih činjenica pa su se ta slijepa mjesta, nastala fatalnim djelovanjem nepouzdanog pamćenja, oblikovala kao šupljina, prazno mjesto, otvor interpretativne slobode i ulazak u priču, drugim riječima, u fikciju. Mislim da autobiografsko u pisanju prestaje upravo na granici spomenutih elemenata...



Htio bih ispričati dvije priče: o nesreći i sreći. Moja povijest drukčije čita tvoju priču, a ti moju. I uopće se ne razumijemo. U kolovozu 1995. godine jedna obitelj ulazi u svoju kuću pošto je pune četiri godine iz nje izbivala. Kuća se čini posve očuvanom, ulazeći u dvorište ne primjećuju se bitniji znakovi uništavanja. Čak i ulazak u kuću ne otkriva prizore očekivanog užasa. Pune četiri godine sanjalo se ruševine, prizivala se slika neželjenog i istodobno potirala nadom.
Jedna činjenica postaje posve zorna: u toj se kući živjelo. Tu je namještaj, kućanski aparati, kuhinjski pribor, igračke, odjeća, knjige, novac. Na stolu u kuhinji ostavljene su neispijene šalice kave. Netko je sjekao slaninu koja se sad doima užeglom. Odjeća je izbačena iz ormara. Novac, zapravo metalni sitniš, prosut je po podu (nikome, čini se, nije bio potreban). Među svim tim stvarima zatečenim u neredu kao posljedici iznenadnog odlaska, bijega, a zatim i pretresa osloboditelja pronađeni su i dokumenti te obitelji - jedan kožni novčanik s uobičajenim izborom fotografija najdražih. A tu je bio i nerazvijeni film u boji...


(ulomak iz knjige "Album" Miroslava Kirina Nagrada Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2001. godini)

 
 

 

Festivali:
Zagrebdox 2011

Revija dokumentarnog filma Fibula 2011, Sisak
Filmski festival 2011, Herceg Novi, Crna Gora
Alpe Adria Film Festival 2012,Trst, Italija
International Super 8mm Festival Szeged 2012

U slučaju projekta za film "Album" Ištvančić polazi u nešto drugačije, ali pak vrlo osobno istraživanje. Nakon mnogih "velikih" i "dramatičnih" filmova o ratu Ištvančić želi cjelokupnost ljudske patnje svesti na jedan ali značajan detalj - obiteljske fotografije koje su nestale u vihoru rata i na taj način progovoriti o specifičnoj vrsti kulturocida - uništavanja prošlosti bez koje ljudi jednostavno ne mogu postojati.
Nenad Puhovski

Prvi hrvatski drugačiji dokumentarac o ratu na ZagrebDoxu

Naime, riječ je o izrazito jakom, emotivnom i potresnom dokumentarcu, kojim je Branko Ištvančić otvorio novo poglavlje svog dokumentarističkog pisma. Dok su njegove ranije radove krasili humor i veselje, 'Album' je umotan u poeziju i liriku što je svakako pozitivno iznenađenje tog produktivnog i uspješnog autora. Poetski film-esej 'Album' prati i glazbena kulisa koju potpisuje Dalibor Grubačević, a skladana je također posebnim načinom. "Dugo smo radili na ovom projektu i konačno sve priveli kraju. Želio sam napraviti film o posljedicama rata, ali na sasvim drugačiji način od dosadašnjih filmova. Tako je intrigantna priča lišena mržnje i drugih negativnih osjećaja, ali život ljudi koji su zahvaćeni vihorom rata odaju njegove neizbježne posljedice. Kao što se svaka linija ljudskog lica ocrtava u vodi dok se gledamo, tako se na licima protagonista talasaju muka, čemer i gorčina. Usvari, ovo je film potrage za samim sobom, iznimno dirljiv. Ne bi bilo neobično da gledateljima kane koja suza iz oka" - najavio je ukratko Branko Ištvančić svoj film. "Skladanje glazbe teklo je drukčije nego što to inače običavam raditi. Nisam gledao snimke, već se inspirirao pričom, fotografijama i razgovorom s Brankom. Na kraju je sve otišlo toliko daleko da je naposljetku nastalo samostalno koncertno djelo Ricordi del pasato, s tri stavka (Bez lica, Potraga i Povratak) koja se protežu cijelim filmom" - otkrio je skladatelj Grubačević. 'Album' nakon snimanja prate i neke neobične okolnosti pa se tako predstavnica srpske obitelji upravo zbog ovog filma prvi put nakon rata vratila u Hrvatsku, do koje je potegnula čak iz Australije, dok će na premijernoj projekciji prisustvovati njeni rođaci.
MojFilm - hrvatski filmski portal, 01.03.2011.

Projekt Album sudjelovao na radionici i pitching forumu za dokumentarne filmove ZagrebDox PRO, od 26. - 28. veljače 2008.

U okviru 4. ZagrebDoxa, međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Zagrebu od 25. veljače do 2. ožujka 2008, organizirana je radionica koja se bavi završnom fazom u razvoju dokumentarno filmskih projekata. Cilj radionice je pomoći sudionicima da što uspješnije nauče kako pronaći međunarodne partnere za sufinanciranje njihovih filmova. Nakon dva dana intenzivnih priprema koje se sastoje u dotjerivanju projekta za prezentaciju pod vodstvom renomiranih predavača, režiseri i producenti predstavili su svoj projekt skupini kvalificiranih regionalnih i međunarodnih urednika dokumentarnih televizijskih programa, na tzv. pitching forumu. Popis odabranih projekata među kojima je i Album pogledajte u rubrici ZagrebDox Pro. Evo nekih komentara urednika:

Vanja Kranjac: Jako mi se sviđa koncept o tri obitelji, pogotovo u današnjem kontekstu međunacionalnih odnosa.
Isabel Arrate: Ono što mi se najviše sviđa je poetičnost ovog projekta, odnosno njegova metaforičnost. Zanima me struktura filma i način razvoja priče. Vi ste se s ovim projektom već prijavili na naš fond (Jan Vrijman), no ako postoje promjene u istom, možete se opet prijaviti s tim da trebate naglasiti u kojim aspektima je do tih promjena došlo.
Franz Grabner: Izuzetno mi se sviđa naglašena poetika ovog projekta.