| |
| Home |
| BIOGRAFIJA |
| FILMOGRAFIJA |
| AKTUALNI PROJEKT |
| PRESS |
| KONTAKT |
Bunarman
 download hi - res image 108 KB |
Sinopsis MS Word download 30 KB Protagonist dokumentarnog filma "Bunarman", Antun Gabajček - Nuno, među posljednjim je praktičarima jednog izumirućeg zanata. On, naime, po narudžbi kopa bunare, ali ne buši (ne vrta) zemlju strojevima, već koristi oruđe isključivo na mišićni pogon. Takav način obavljanja posla nije nikakav tehnofobični hir, niti tvrdoglavo tradicijsko ustrajavanje, već posve razložna i strojevima, još uvijek, nenadomjestiva tehnologija posla. Bunarman iz ovoga filma, stjenke bunara obzidava ciglama, što omogućuje pouzdaniji i obilniji dotok vode, a prema mnogim svjedočenjima i samu vodu čini kvalitetnijom. Kako bi se sve to postiglo, potrebno je uložiti ogroman fizički napor, ali i imati razrađenu metodologiju, originalnu strategiju i mnoštvo domišljatih, vlastoručno izrađenih pomagala. I upravo to - učinilo je Nunu dokumentaristički podatnim likom. Kako, dakle, i krajnje tegoban način egzistencije može postati prepoznatljiv razlog za neponovljivo čudesno trajanje svakoga čovjeka - pokušava saznati ovaj dokumentarac. (Davor Šišmanović)
Festivali: KONTAKT:
HRVATSKA RADIO TELEVIZIJA |
|
Download Bunarman insert wmv 3,26 MB
Nagrada
za najbolju režiju
Ovdje
je, s pravom, otpala i jedna od najtežih dokumentarističkih dogmi oličena
u strogom zavjetu šutnje; u ne baš tako rijetkoj vrsti tzv. klasičnih
dokumentaraca opservacijski posvećenih čovjekovu radu, ljudi rade i ukleto
šute. Ni da zucnu! U Bunarmanu, naprotiv, godi što radnici oko bunara
stalno nešto 'laprdaju', živahno dobacuju jedan drugomu ili se dogovaraju.
Sve u svemu, odličan film. BUNARDŽIJA/BUNARMAN nije samo dokumentarac o starom zanatu
koji nam otkriva zanimljivu tehniku pronalaska vode i kopanja bunara,
već je ujedno i oda ljudskom radu. Znalački strukturiran, skoro sasvim
bez riječi, dramaturška nit je vođena samom slikom, ostvarenom izuzetno
nenametljivom kamerom. Odstranjujući sve što nije suštinsko za srž događaja
koji se prati, autor je potcrtao teškoću fizičkog rada koji izvodi bunardžija,
ali i strast čovjeka zanesenog svojim radom.
...Dakle,
kad imate jak, iako naizgled nimalo spektakularan sadržaj, a znate i filmski
zanat poput "međunarodno priznatog" dokumentarista Branka Ištvančića -
ne trebaju vam bučne špice (...) da biste privukli pozornost gledatelja.
Pretpostavljam da nisam jedini koji se nakon prvih desetak minuta našao
u čudu: ej, ovaj ovjde kopa rupu u zemlji - i samo to radi! - a ja ga
uporno gledam i zanima me što će biti dalje!? Nema popratnog teksta u
offu, malo se govori i na terenu, tu i tamo zgodno uleti i gitarska tema
Kreše Blaževića (ex Animatori), a Nuno ide sve dublje i dublje... Pa se
onda penje, obzidavajući ciglom kao šestarom izrađenu kružnicu bunara.
Sve na ruke i od oka. Čudo, kažem vam. Protagonist
se prvo petnaest minuta u tišini spuštao, kopajući bunar, onda preostalih
petnaest minuta u tišini vraćao, zidajući što je iskopao, i to je bilo
to. Gotov bunar, gotov dokumentarac. U pola sata filma, uz štropot kolotura
čula su se ukupno tri zvuka, slična režanju: "Gore!", "Dolje!" i "Lakše,
jebo ga ti!" Koje remek-djelo.
|
